Nothobranchius ruudwildekampi Costa, 2009 - Tekst od Frogera
Kili ribe su čudo prirode. Činjenica da ive u vodama koje periodično presuuju ih čini posebno interesantnim jer je njihovu ikru moguće slati potom u pismu. Jednostavno treset sa ikrom stavite u malo vode i posle par sati magija radjanja novog ivota iz ake "zemlje" počinje.
Mnogo je vrsta i rodova kili riba, ali se po izgledu izdvajaju ribe iz roda Nothobranchius. Ovde ćemo opisati jednu od skorije utvrdjenih vrsta - Nothobranchius ruudwildekampi.
Mujak Nothobranchius ruudwildekampi
Nothobranchius ruudwildekampi je vrsta anualnih kili riba koje su rasprostranjene u Tanzaniji u distriktu Panawi. Većina mesta na kojima ih je moguće pronaći se nalazi u barama du reke Mbezi koje presuuju tokom sune sezone. Do 2009. godine ova vrsta je smatrana za lokalne populacije vrste Nothobranchius korthausae, ali se na osnovu odredjenih karakteristika danas smatraju posebnom vrstom, a samo populacije koje ive na ostrvu Mafia se danas smatraju za vrstu Nothobranchius korthausae.
Mujak i enka crvene forme Nothobranchius korthausae. uta forma je jako slična vrsti Nothobranchius ruudwildekampi.
Ime su dobili u čast Ruuda Wildekampa čoveka poznatog po radu na taksonomiji roda Nothobranchius, autoru vie zapaenih knjiga o kili ribama.
Mujaci rastu oko 5-6cm, dok su enke neto manje. Razlika medju polovima je očigledna. Mujaci su areniji i krupniji dok enke imaju izgled tipičan ovaj rod, i ne razlikuju se od enki drugih vrsta pa ih moramo drati odvojeno da bi se izbegla hibridizacija.
Ove ribe moemo gajiti u posebnom akvarijumu, ali ih moemo drati i sa drugim ribama. Voda treba da je blago alkalna i umereno tvrda. Ja ih gajim u običnoj otstajaloj vodi iz česme. Zbog opasnosti od obolevanja riba roda Nothobranchius od parazitske bolesti Oodinium neki uzgajivači dodaju vodi jednu kaičicu kuhinjske soli na 10 litara, ali ako je filtracija dobra i izmene vode redovne ova mera nije neophodna.
Ishrana ovih riba bi trebala da se bazira na ivoj hrani, ali ove ribe jedu bez problema i suvu, ako su naviknute. Kili ribe koje gajim uglavnom hranim Enhitejom, a mladunce izleglom Artemijom i Grindalima uz dodatak suve hrane. Skoro sam nabavio i vinske muice kojima se kilići jako obraduju. Mnogi akvaristi izbegavaju Nothobranchiuse ba zbog ive hrane, a to stvarno ne bi trebalo da predstavlja problem jer se ova hrana stvarno lako uzgaja.
Razmnoavanje je tipično za za sve vrste ovog roda i tu ima dosta stvari na koje treba obratiti panju , pa o tome moete vie pročitati vie na mom sajtu: Link
Inkubacioni period ikre je jedan od najkraćih kod roda Nothobranchius, pa se mladunci mogu očekivati 4-5 nedelja posle mresta.
Inkubacioni period moe značajno da varira u zavisnosti od uslova inkubacije. Najsigurniji način da se utvrdi spremnost ikre je pregled lupom. Na gornjoj forografiji se vidi ikra spremna za izleganje, kao i ona koja to nije. Ako se kroz opnu ikre jasno uočavaju oči mladunca ikra je spremna za izleganje.
Mladunci odmah mogu da jedu izleglu artemiju, brzo rastu i uz pravilnu ishranu mogu već sa 2-3 meseca da se mreste.
Autor teksta: Duan Kojić Tekst preuzet iz teme sa foruma:Link
Killi su oduvek medju akvaristima vazile za prelepe ribe koje zahtevaju specijalne uslove i posebnu negu. Medjutim to nije uvek pravilo, postoje mnogo killi vrsta koje nisu previse zahtevne i koje mogu da krase vas akvarijum bez mnogo truda oko njih.
Po nacinu zivota, jako bitnom u ovom slucaju, mozemo ih podeliti na sezonske i one koje nisu sezonske.
Sta to znaci sezonskeč
Sezonske killi ribe zive u uslovima gde se sezonski smenjuju velika susa i kisni period i gde najcesce vode u kojima zive svake godine presuse.
Ribe koje zive u takvim uslovima evolucijom su razvile posebne taktike za opstanak. Uoci kraja kisne sezone takve ribe se mreste i svoju ikru polazu u podlogu, posle mresta uginu ali njihova ikra prezivljava i male killi unutar jajasaca cekaju da prodje dug period suse. Kada konacno padne kisa izvaljuju se iz ikre i nastavljaju vrstu. Oponasanje uslova koji vladaju u prirodi za mnoge akvariste je predstavljalo teskocu ili nemoguc zadatak tako da su odustajali od cuvanja i mresta ovih prelepih riba.
Ali kao sto rekoh postoje i druge vrste killica, to su ne-sezonske vrste koje se mreste nalik tetrama ili slicnim familijama riba. Posto nisu sezonske vrste zivotni vek im je duzi takodje nisu im potrebni mnogo drugaciji uslovi za mrest od onih u kojima zive.Obicno svoju ikru polazu na vegetaciju umesto u podlogu sto cesce rade sezonski killi.
Poropanchax Normani je jedna od takvih relativno nezahtevnih nesezonskih killica.
Ta podfamilija familije Cyprinodontidae sadrzi na desetine vrsta africkih riba cudnih reflektujucih ociju. U Engleskoj literaturi mogu se naci pod imenom "lampeyes", najpoznatija i najcesca u akvarijumima je Normani. Otkrio ih je u Nigeriji i opisao Ahl 1928. Ime je cesto menjano tako da se u literaturi mogu naci pod imenima Micropanchax normani, Poropanchax normani, Aplocheilichthys gambiensis...
Veoma su siroko rasprostranjene i mogu se naci po skoro svim zemljama zapadne podsaharske afrike ukljucujuci Nigeriju, Niger, Cad, Ganu, Gvineju, Obalu slonovace, Liberiju, Kamerun...
Nisu previse osetljiva vrsta mada zahtevaju prilicno kvalitetnu vodu, tvrdoca nije narocito bitna, kao siroko rasprostranjena vrsta mogu se naci i u tvrdim i mekim vodama. Slicno je i sa Ph tako da je sve u opsegu 3-15 Dh i 6-8 Ph optimalno. Meni su se mrestili u odstajaloj Beogradskoj cesmovaci koja je na preko 10 Dh i oko 8 Ph. Uz dobre uslove, kvalitetnu hranu i vodu neki izvori govore da mogu ziveti tri godine, naravno uz uslov da temperatura nije previse visoka kako ih brz metabolizam ne bi prerano "izgoreo". Odrasle ribe retko prelaze duzinu od 4cm i posto su tako male treba ih paziti prilikom transporta od udaraca i nagomilavanja stetnih azotnih jedinjenja i naravno drzati sa malim i ne preterano agresivnim vrstama. Preporucujem da se cuvaju u relativno ubiljenom akvarijumu pogotovo sa povrsinskim biljkama posto se najcesce zadrzavaju pri povrsini akvarijuma redje u sredini a skoro nikada pri dnu. Takodje preporucujem da ih drzite u vecem jatu kako bi se izbegla stidljivost ili ponekad agresija muzjaka. Mada nije bas najbolja opcija, ukoliko imate manje od 6 jedinki i mali akvarijum bolje cuvajte samo jednog muzjaka sa vise zenki. Polove je prilicno lako razlikovati, muzjaci imaju duza i spicastija repna, ledjna i analna peraja i zuckastu do oker boju tela sa plavim odsajem. Zenke imaju zaobljena peraja i srebrnasto plavu boju tela. Oba pola odlikuje izrazito jarka skoro metalik plava boja ociju koje pod odgovarajucim osvetljenjem pruzaju fenomenalan prizor. Fotografije koje sam ja napravio nisu najboljeg kvaliteta (boja anubije ce Vam sve reci) i ne prikazuju verno zuckastu i plavu boju ovih riba pogotovo ociju, cini mi se da pravu reflektujucu boju ociju nije moguce predstaviti na fotografiji.
Svoje desetoclano jato sam nabavio krajem leta zeleci da napravim mini biotop. Ipak su me ocarale fantasticne male zuckaste ribe sa sjajnim plavim ocima pa sam odlucio da ih bar za pocetak drzim same. U pocetku su bili jako plasljivi kada sam hteo da ih hranim, verovatno bi pomoglo da sam u tom akvarijumu vec imao neku jatnu vrstu koja bi im pomogla da se opuste i pre pocnu da se jedu. Medjutim akvarijum je bio pun biljaka i siguran sam da bi obzirom na svoju velicinu u toj dzungli mogli da prezive jako dugo hraneci se iskljucivo mikroorganizmima. Bili su u dobroj kondiciji i znao sam da ce se ubrzo navici na mikrocrve i enhitreje koji su relativno brzo tonuli na dno. Isto tako cesto sam menjao vodu i nisam se mnogo brinuo zbog viska hrane jer akvarijum je bio pun malezijaca koji su se ponovo dokazali kao fantasticni komunalci.
Proslo je skoro nedelju dana pre nego sto sam primetio da jedu neposredno po ubacivanju hrane u akvarijum, konacno su se navikli. Preporucujem kao i uvek zivu hranu ali ukoliko niste u mogucnosti mozete ih hraniti i suvom. Pobrinite se da hrana pluta ili bar jako sporo tone kako bi stigli da je pojedu pre nego padne na dno. Osim sa vec pomenutim nematodama hranio sam ih i izmrvljenim tetra diskusom i lisnatom hranom sa spirulinom.
Posto su bili sami u akvarijumu ubrzo su poceli da se mreste. Primetio sam to sasvim slucajno po pojavi malenih punoglavaca tek par milimetara dugackih. Sitni skoro kao mladj dvodihalica preziveli su samo zahvaljujuci povrsinskim biljkama koje su prekrile povrsinu akvarijuma inace bi ih prozdrljivi roditelji lako pojeli. Cini mi se da odrasle ribe najcesce nisu u stanju da pojedu ikru jer je veoma krupna i tvrde opne, moguci relikt od predaka koji su bili sezonci. Mreste se neredovno a zenke lezu jako mali broj jaja i lepe ih za vegetaciju, jedno koje sam uspeo da spazim bilo je vezano za koncastu algu.
Kada sam primetio malce pokupio sam ih casom sa povrsine i stavio ih u improvizovanu mrestilicu u akvarijum sa roditeljima. Tu su rasli hraneci se dekapsuliranom artemijom i mikrocrvima. Skoro svaki dan sam nailazio na ponekog malca tako da mi je preraslo u naviku da povremeno pregledam ubiljenu povrsinu akvarijuma sa casom u ruci... Prvih par dana licinke izgledaju jako cudno kao dve tackice pricvrscene na skoro providni repic. Zatim kada malo porastu, oci im se oboje kao kod odraslih i mogu da se hrane i malo krupnijom hranom kao sto je artemija.
Muzjaci su prilicno agesivni obzirom da je ovo jatna vrsta, primetio sam dosta proganjanja grickanja a ponekad i pravi dvoboj kao kod ciklida sa koriscenjem repova.
Inace ako zelite da ih mrestite ne preporucujem vam da sakupljate ikru koju je jako tesko spaziti i izdvojiti, jednostavno pustite prirodu da obavi svoje a zatim malce koji plivaju po povrsini prebacite u drugi akvarijum kako ne bi postali laka hrana ili ako ne zelite da rizikujete sa ikrom mozete koristiti nedekorisan akvarijum sa ribama u kome cete svakodnevno postavljati nove biljke ili slicno za mrest a one sa ikrom prebacivati u akvarijum predvidjen za malce. Ponasaju se i razmnozavaju jako slicno dugama tako da i nije cudno da ih dobavljaci mesaju sa njima, i ako nisu jedna od cescih vrsta u akvarijumu uz malo volje lako ih je naci.
Preporucujem da ih drzite u zajednici sa malenim zapadno-africkim ciklidima, familija Anomalotochromis, Pelvicachromis, Congochromis i slicnih ili sa drugim neagresivnim ribama dna, i da im obezbedite bar trecinu povrsine akvarijuma sa plivajucim povrsinskim biljkama kao pistia.
Ako zelite da se oprobate sa killi ribama ili samo zelite interesantnu jatnu ribu za svoj biotopni africki ili biljni akvarijum iskreno vam preporucujem Poropanchax(Aplocheilichthys) Normani.
Autor teksta:Dzo Tekst preuzet iz teme sa foruma:Link
Pa pogresili ste sliku, ovo je fotka mladog muzjaka Fundulopanchax sjoestedti koga na zalost nisam fotkao kad je porastao. Potpuno duga vrsta je normani...
Froger da li je za mrest Nothobranchius ruudwildekampi potrebna odredjena vrsta treseta ili je svejedno koji je treset u pitanju? Takodje kako prepoznati da je riba spremna za mrest?
Za mrest Nothobranchiusa nije pogodan svaki treset. Konkretno koji je dobar mozes da proveris samo mresteci ribe. Ja koristim nekakav litvanski treset koji sam davno nabavio. Ako ti treba par aka treseta mozes od mene da dobijes.
Ribe su spremne za mrest kad se muzjaci zafarbaju a zenke zaokrugle.
svideo im se izgleda prodac treset, ovih dana bih trebao da izvadim kutiju sa tresetom van akvarijuma , pa ga osusim i proverim koliko ikre ima unutra. radili su, radili, a uskoro cu videti i rezultate toga, nadam se
dana 21.04.2013 00:50
dana 23.04.2013 23:06
dana 23.04.2013 23:19
dana 14.05.2013 22:10
dana 14.06.2013 23:28
dana 16.06.2013 08:06