Za ovaj tekst je su kao vodilja, da ne zaboravim nešto, služili tekstovi dr Bouz-a sa akvaristika.org koji su vrlo šaljivi… Možete ih potražiti u pomenutom forumu u delu “thehnike fotografisanja”.
Kao što je već u tekstu o osnovnim terminima fotografije spomenuti termin ekspozicija predstavlja kombinaciju otvora blende, brzine zatvarača i osetljivosti filma/čipa i to je, prktično, izlaganje filma/čipa svetlosti oderđenim intenzitetom i odrđenim vremenom. Ovo se može pojasniti ventilom kroz koji protiče voda pri čemu otvor blende predstavlja veličinu otvorenosti ventila dok rzina zatvarača pokazije vreme koliko dugo voda protiče kroz njega, a ekspozicija je kombinacija ova dva i osetljivosti filma. Jasno je da se ista ekspozicija može postići većim otvorom blende i kraćim vremenom ekspozicije (većom brzinom zatvarača) i obrnuto. Pravilno eksponirati fotografiju znači da brzina zatvarača i otvor blende, uz odgovarajuću osetljivost, treba kao rezultat fotografisanja kartona 18% sive boje da daju negatviv koji izgleda identično kao pozitiv. Uređaj koji ovo odrđuje se naziva svetlomer i o njemu i njegovim režimima rada ća mali kasnije biti reči. Sledi dodatno objašnjenje nekih od gore pomenutih osnovnih pojmova.
Brzina zatvarača (shutter speed)
To je vreme koje će kod jednookih refleksnih-SLR (Single Lens Reflex) aparata (ne znam kod malih kompatknih da li je isti princip) proteći između prolaska prednjeg i zadnjeg zaslona zatvarača (prvi kada prođe film/čip se od tog momenta izlaže svetlu do prolaska zadnjeg koji ponovo prekida prolaz svetla na film/čip). Meri se u sekundama, odnosno češće u delovima sekunde i u tom slučaju se izražava u obliku razlomka (1/100, 1/200 itd.) koji predstavljaju koji deo sekunde će proteći između prolaska prednjeg i zadnjg zaslona (ako ste nekada fotografisali SLR ili dSLR aparatima to je onaj kratak trenutak kada tokom fotografisanja u tražilu vidite crno). Što je veći broj u imeniocu razlomka veća je brzina zatvarača što znači kraće vreme eksponiranja filma/čipa (npr 1/100 je sporije od 1/200, odnosno kod 1/100 se film/čip duže osvetljava nego kod 1/200).
Brzina zatvarača bitno utiče kod fotografisanja iz ruke iz prostog razloga što nam se ruke mrdaju. Što je duže trajanje eksponiranja filma/čipa veća je verovatnoća da fotografije budu mutne jer vam se ruke pomeraju. Kod dužih ekspozicija je poželjno koristiti stativ ili aparat nasloniti na nešto čvrsto a nepokretno. Postoji jedno nepisano pravilo o izboru maksimane dužine trajanja eksponiranja koje bi recimo u pisanoj formi glasilo: Maksimalno trajanje ekspozicije u sekundama ne bi trabalo da bude duže od 1/xx gde xx predstavlja žižnu daljinu objektiva koji koristimo. Primer kod upotrebe širokougaonog objektiva od npr. 20mm najduže trajanje ekspozicije bi trebalo da bude 1/20s dok kod nekog tele objektiva od recimo 300mm ovo vreme ne treba da bude duže od 1/300s. Ovo naravno važi za fotografisanje iz ruke dok za stativ nije bitno jer je on stabilan, uz upotrebu žičanog okidača ili tajmera. Ukoliko imate lep, težak aparat ova vremena i mogu malo da se smanje pod uslovom da ste trenirali streljašvo pa umete da se smirite i maksimalno skoncentrišete na to što radite.
Otvor blende (apperture)
Radi slično opisanom ventilu za vodu a bliže je objašnjenje ljudskog oka čija se zenica skuplja ili širi zavisno kloičini dostopnog svetla. Pokazuje se F brojem objektiva koji ide (ako imate jako dobre i vrlo skupe objektive) od 1,4 a češće od 2,8 pa do 22, 32…. Kod ovih bropjeva najmanji broj predstavlja skroz otvoren položaj blende u kojem najviše svetla prolazi kroz objektiv. Ovaj podatak govori koliko “brz” objektiv imate jer objetivi sa malom početnim brojem mogu da rade u uslovima slabijeg svetla sa većim brzinama zatvarača, što omogućava lakše fotografisanje iz ruke.
Otvor blende utiče na jednu stvar koja je kod fotografija snimljenih na film uvek uočljiva dok je kod digitaknih uočljiva kod onih sa većim čipovima a ta stvar se zove DO-dubinska oštrina (DOF-depth of field). DO predstavlja koji opseg fotografije će biti u fokusu odnosno koliko ispred i iza predmeta na koji smo fokusirali će fotografija biti oštra. Mala DO znači da će samo fokusiran predmet biti oštar a velika da će i predmeti kako ispred tako i iza fokusiranog biti oštri. Otvor blende utiče tako što veći otvor (manji broj) blende daje malu dubinsku oštrinu i obrnuto, mali otvor (velki broj) blende daje veću dubinsku oštrinu. Kod kmpaktnih digitalnih aparata uglavnom je sve oštro jer oni uglavnom imaju mali čip.
ISO-osetljivost
Predstavlja osetljivost filma/čipa na svetlost. Uglavnom kreće od 50 i svaki sledeći broj je duplo veći (100, 200, 400…) pri čemu veći brojevi predstavljaju i veću ostljivost filma/čipa. Kod manjih osetljivosti potrebno je da više svetla (kombinacijom otvora blende i brzine zatvarača) prođe na film/čip dok je kod većih ostljivosti obrnuto.
Ono što je bitno je da osteljivost utiče na fotografiju na dva načina. Prvi je da utiče na ekspoziciju a drugi još bitniji je da utiče na kvalitet fotografije. Na kvalitet fotografije osetljivos utiče na sledeći način: kod manjih osetljivosti slika je najvalitetnija, zrno je malo i ošto dok se kod digitalaca ovo ogleda u lepim pikselima bez šuma; kod velike osteljivosti kvalitet slike se smanjuje jer je zrno veće a kod digitalaca se javlja šum i slika izgleda hrapavo i prljavo. Ukoliko ste u mogućnosti da fotografišete sa malom osteljivošću, odnosno ako ima dovoljno svetla za to treba uvek nju odabrati ali naravno ako nema dosta svetla idite na veću osetljivos jer bolje išta nego ništa. Ako vaš aparat podesite na automatsko odabiranje ISO (ukoliko to ima) on će uvek prvo birati niže vrednosti osetljivosti ukoliko mu to svetlosni uslovi omogće.
Svetlomer
Kao što je gore navedeno on služi za pravilno oderđuvanje ekspozicije. Radi na sledeća tri načina:
>>> Matrix ili evalutive (zavisno od modela) – meri ekspoziciju celog kadra, odnosno sračunava prosečnu ekspoziciju za ceo kadar. Kod upotrebe automatskog režima fotografisanja aparat koristi ovaj način merenja svetla. Ovaj način merenja svetla izračunava prosek celog kadra (predpostavljajući da je ceo kadar ona ista 18% siva boja) i izračunava potrebnu ekspoziciju. Ovakav način merenja ekspozicije je prihvatljiv kada je kadar jednako osvetljen u svim svojim delovima. Kod većih kontrasta uglavnom će pogrešiti jer izračunava prosečnu ekspoziciju i neće svi delovi kadra biti pravilno eksponirani. Tada se ili radi korekcija ekspozicije (EV±) ili odaberemo sledeći način merenja svetla:
>>> Centralni (center weighted) – meri svetlo u centralnom delu kadra (oko 1/3 kadra oko “nišana” na sredini: kvadrat, krstić…) i prema tom delu fotografije izračunava pravilnu ekspoziciju. Ukoliko nam je glavni objekt snimanja u blizini centra, a scena je kontrastna, ovaj vid merenja će nam češće pokazati ispravnu ekspoziciju nego matrix. Ukoliko je pak naš objekat mali ili je sam centralni deo kadra kontrastan i ovaj vid merenja ume da pogreši pa je potrebno prebaciti na sledeći način merenja svetla:
>>> Spot (tačkasto merenje svetla) – meri svetlost u veoma malom delu kadra (oko 5% kadra) i na osnovu njega izračunava potrebnu ekspoziciju. Ovaj deo koji meri svetlost je obično u tražilu oivičen da prikaže tačno gde meri svetlost malim pravougaonikom ili krugom u samom centru kadra. Ovim načinom merenja postižemo da onaj deo kadra koji nam je najbitinij bude pravilno eksponiran.
Savet je koristiti Center ili Spot merenje, uz merenje izvršeno na glavmo objektu snimanja, dok matrix može da posluži ukoliko su kadrovi ravnomerno osvetljenji i ne želite previše da se bahćete ali u tom slučaju verovatno ni ne čitate sve ovo…
Fokus
Fokusiranje je podešavanje daljine objetka od aparata ili kako se to još zove izoštravanje. Vrši se na dva načina automatski i manuelno. Kod automatskog izoštravanja servo motor pomera sočiva objektiva dok na osnovu kontrasta aparat ne zaključi da je izoštreno kada zaustavlja motor. Kod manuelnog izoštravanja na kompaktnim aparatima se ono vrši dugmićima dok kod (d)SLR aparata se ono vrši pomeranjem odgovarajućeg prstena na objektivu. Kod automatskog fokusiranja može da se desi da aparat ne uspeva da izoštri objekat koji mi želimo pa može da se pribegne sledećem rešenju a to je da se tačka u kojoj se izoštrava pomeri na ivicu objekta da se postigne veći kontrast i tada aparat može da fokusira (kod novijih kompatknih digitalaca aparat sam fokusira i prikazuje na displeju gde je fokusirao pa ako vam odgovara njegov predlog samo ostaje još da fotografišete). Još jedan od mogućih problem kod fokusiranje je da ste možda preblizu objektu koji sniata i tada aparat treba prebaciti u makro mod (macro) koji je obično obeležen sličicom cvetića u meniju i na dugmićima na aparatu. Ovo je jedina prednost kompatknih digitalaca u odnosu na (d)SLR aparate jer u jednom aparatu dobijete prihvatljiv makro dok kod (d)SLR aparata morate kupiti poseban makro objektij koji su obično poprilično skupi.
Kod snimanja celog akvarijuma koristimo normalno fokusiranje dok kod fotografisanja detalja, uglavnom, je najbolje koristiti makro režim fokusiranja. Mogu se pojavit problemi kod želje za fotografisanjem riba porebno je imati strpljenja i taktiku. Ona se svodi na manuelno izoštravanje i čekanje da se željena ribica nače tačno tamo gde treba i tada se fotografiše. Naravno pre samog fotografisanja je potrebno i podesiti ekspoziciju, a kod digitalnih aparata i balans belog. Ovde se može upotrebiti i vezano fotografisanje odnosno snimanje više kadrova za redom pa onda polako odaberete fotografiju koja je najbolje ispala.
dana 30.05.2009 22:52
dana 31.05.2009 02:02
dana 31.05.2009 20:15
dana 16.06.2009 21:28