Uputstvo kako da napravite jeftini sistem za ubacivanje ugljen-dioksida .
Probušite rupu u sredini čepa plastične flaše od soka ili kisele vode (1,5-2 litra). Rupa treba da je malo manja od prečnika creva koje koristite za vazduh. Provucite crevo tako da oko 2cm uđe u bocu kada zavrnemo čep. Crevo ocecite pod uglom od 45 stepeni tako da voda koja eventualno uđe u crevo može da lakše izađe.
Zalepite mesto gde crevo prolazi kroz čep sa obe strane čepa (unutrašnja strana čepa je važnija, jer zbog pritiska ugljen-dioksida koji biti stvoren u boci, može doći do curenja na ovom mestu.
Crevo sa ugljen-dioksidom (3) ide od boce sa smesom (1) na čijem vrhu se akumulira ugljendioksid (2), koji preko ventila propusnog u jednom smeru (4) do akvarijuma i završava se rasprskivačem za vazduh (5) koji se nalazi u reaktoru (6). Ventil je potreban da ne bi došlo do prelivanja vode kroz crevo i do poplave. Većina ventila koje možemo naći kod nas na tržišu ili iz drugih izvora (sistemi za transfuziju krvi) neće dugo trajati kada kroz njih protiče ugljen-dioksid. Ugljena kiselina koja se stvara u interakciji ugljendioksida i vode vremenom rastvara gumenu membranu i ventil uskoro gubi funkciju. Zato pokušajte da pronađete ventile koji su pravljeni za ugljen-dioksid.
Za reaktor (6) koristimo bocu velikog prečnika (2-2,5 litre). Isecite 1/3 doljnjeg dela boce. Provucite crevo sa ugljen-dioksidom kroz rupu koju probušite pri dnu reaktora i zatvorite crevo rasprskivačem za vazduh (5). Koristeći kamen pričvrstite reaktor za dno akvarijuma i pozicionirajte ga u zadnjem delu vašeg akvarijuma. Postavite povratno crevo iz filtera (8) vertikalno pored reaktora (pričvrstimo ga za zid akvarijuma pomoću prilepaka za grejače). Ideja je da se mehurići ugljen-dioksida koji izlaze iz rasprskivača sakupljaju na vrhu boce reaktora. Voda koja dolazi iz filtera konstantno talasa površinu vode i ugljen-dioksida i pomaže da se ugljen-dioksid rastvori u vodi. Čep na boci služi da se povremeno iz boce ispuste akumulirani, nerastvrljivi gasovi.
Sada još treba da napravimo rastvor kvasca, šećera i vode prema uputstvu.
Stavite 1/4 do 1/2 kafene kašikice kvasca u bocu sa čašom tople vode. Bilo koji kvasac će odgovarati, mada postoji mišljenje da vinski ili pivski kvasac može da duže preživi u alkoholu koji se stvara. Medjutim količina akohola koja se stvori je minimalna i bilo koji kvasac će jednako dobro delovati. Zatvorite bocu i protresite da se kvasac dobro rastvori.
Dodajte vode da bi ste dobili oko 3/4 boce rastvora. Voda treba da bude sobne temperature. Ako je topla prilikom hlađenja u boci se stvara vakum koji može da povuče vodu iz akvarijuma i napravi nered.
Dodajte 1 do 2 čaše sećera i dobro promućkajte. Bilo kakav šećer će odgovarti. Količina kvasca i šećera će određivati količinu i dužinu proizvodnje ugljen-dioksida. Više kvasca će rezultirati jačom produkcijom CO2, ali će se pre potrošiti šećer. Koristeći 1/4 kafene kašikice kvasca i 2 čaše šećera dobićete proizvodnju ugljendioksida 4 do 5 nedelja.
U oblasima sa mekom vodom, neki ljudi preporučuju dodavanje kašikice sode bikarbone da bi neutralisali kiselinu i produžili životni vek rastvoru.
Otiđi na youtube, ukucaj DIY CO2 generator i videćeš da ima mnogo interesantnih rešenja, probao sam ovo na slici i ne funkcioniše kako treba. Boca, gas, tri ventila (bez manometara, jedan glavni na boci, jedan mini regulacioni i igličasti ventil za fino podešavanje) sve resto je potencijalna bomba u kući zbog koje krečiš svake godine a i smrdi.
Ovaj proizvodni deo sheme obicno ljudi dopunjavaju sa jos jednom sigurnosnom bocom, a sto se tice principa bell difuzora (zvonastog difuzora - onaj deo u akvarijumu) njegov sam veliki pobornik za DIY CO2 sistema. Pokazao se kao jedini pouzdan nacin regulacije CO2 za DIY secer-kvasac sisteme, posto kolicina rastvorenog CO2 zavisi od povrsine poprecnog preseka zvona i na to ne uticu oscilacije u proizvodnji CO2 koje su neminovne kod kvasac-secer sistema.
Ja cak koristim zvono i za sistem sa bocom - nema stvaranja skrame na povrsini vode....
Kod mene CO2 gas ulazi u cev za odvod vode u kanister (DIY) filter i tamo se meša sa vodom i ništa mi ne zauzima mesto u aq niti remeti postavku (dve cevi, za izlaz i povratak vode i to j e sve)
Ae, sad ja da postavim jedno pitanje. Sta se desava kada se zvono napuni gasom, a to mora u nekom momentu da se desi, jer brze stizu novi mehurici nego sto se ovi koji su vec u zvonu rastvaraju. Ovo pitam, posto zvono nikada nisam koristio.
To se desava kada je dotok CO2 veci nego rastvaranje.
Postoji modifikacija zvona sa ispustom za visak CO2.
Ako je zvono fiksirano za zid akvarijuma visak nerastvorenog gasa u zvonu potiskuje nivo vode u zvonu na dole. Ili do donje ivice ili do ispusta (oduska) koji je napravljen na boku zvona. Ako je varijanta bez oduska visak CO2 izlazi velikim mehurovima uz blobotanje napolje. Ako je odusak (dimnjak) pametno resen nista se ne cuje i ne primecuje.
Ako se zvono koristi sa CO2 sistemom sa bocom, iglicastim ventilom se moze podesiti da dotok CO2 bude isti kao i rastvaranje u zvonu.
Zasto koristiti zvono i bocuč Odgovor je izbegavanje skrame na povrsini. Naravno da se ovo moze resiti i na druge nacine.
Hvala Bio na brzom i preciznom odgovoru. Ja sam to malo drugacije zamisljao, mislio sam da nikako ne moze da se brze rastvara nego sto dolazi CO2 u DIY izvedbi.
Evo skice ruske varijante bell difuzora sa oduškom.
A po meni je uprošćena varijanta da se u čep difuzora sa one šeme iz prvog posta ove teme sa spoljnje strane ubode igla za špric koja će viriti iznad površine vode i koja će dihtovati u čepu. Kada se nivo vode u zvonu spusti do vrha igle višak CO2 bi trebalo da izađe kroz iglu.
Čak i igla za uvođenje CO2 može da se dihtujući zabode u čep difuzora.
evo i linka na jednu temicu na akvariji.netu koja je posvećena ovoj problematici.